Izlet Dvigrad-Rovinj

Kada nešto dugo priželjkuješ, obično se to realizira, na ovaj ili onaj način. Tako se naša želja za posjetom istarskih penjališta konačno ostvarila kad smo za vikend 4. - 6.7.2014. posjetili Dvigrad i Rovinj.

Nije bilo potrebno dugo dogovora - ekipa se brzo složila, 8-ero nabrijanih penjača u 2 auta i već u petak u 11.30h Duško pali svoju pilu i kreće put Istre, zajedno s Majdom, Mihaelom i Rudijem. Nešto kasnije, oko 16.00h kreće druga ekipa u sastavu Katarina, Tanja, Saša i Zvonimir koji laganom vožnjom dolaze u Dvigrad oko 19.30h. Prva ekipa već je na penjalištu i neumorno popunjava penjačke kartone, a mi čekamo domaćina Lučana Šurana, zanimljivog pustolova koji je sagradio kuću na imanju u dvigradskoj makiji gdje ugošćuje penjače iz cijelog svijeta. Na ulazu u "kamp" nas, uostalom, dočekuje znak "Stop privat - climbers only" :) Lučano nam brzo pokazuje prostor za kampiranje i ostale resurse koje ima na imanju. Iako nema priključak struje, sve funkcionira na solarni pogon. 

Penjalište je od kampa udaljeno oko 800 metara koje treba prijeći kozjom stazom kroz livade i makiju. Odlazimo do penjališta, putem se boreći s mrežama vrijednih pauka koji su okupirali gotovo svaki metar staze te se moramo koristiti štapom kako bi ih uspješno uklonili. Dočekuje nas prva ekipa koja neumorno penje i već taj prvi dan rješavaju 10tak smjerova. Dvigradska stijena je zanimljiva, oštra i puna raznoraznih detalja koji zahtijevaju snagu i tehniku. Sa zalaskom sunca vraćamo se u kamp gdje pripremamo šatore i uz večeru dogovaramo planove za sljedeći dan. Unatoč toplom danu, noći su dosta svježe pa se brzo zavlačimo u šatore i odlazimo na odmor.

U subotu ujutro budi nas sunce koje grije naše šatore i tjera na doručak. Brzo se spremamo i krećemo prema penjalištu, sad već naoružani štapovima za borbu s paučinom :) Dan je kao stvoren za penjanje: toplo vrijeme i oblačno nebo, na stijeni je prava uživancija. Nažalost, pri prvim dodirima sa stijenom, Katarina zapinje za oštri brid i duboko zarezuje jagodicu. Brzom intervencijom Saša sanira ranu, ali daljnje penjanje za nju više nije moguće. Ostali se dobro snalaze na stijeni i malo-pomalo padaju zanimljive smjeri. Nakon zagrijavanja, Majda i Zvonimir isprobavaju smjer Bevanda (6c+) koju brzo rješavaju i tako povisuju osobnu najvišu ispenjanu ocjenu. Dok Mihael i Rudi rješavaju redom smjeri i pune penjački karton, Duško penje smjer C.T. (5c), što je također osobni rekord. U penjanju nas ometa povremena kratkotrajna kiša, ali stijena se brzo suši. Penjemo do popodne, kada odlazimo do kampa i razdvajamo se: jedna ekipa odlazi u Limski kanal na školjke i u Rovinj na kupanje, a druga direktno u Rovinj na kupanje i penjanje. Nalazimo se ponovo navečer kod Lučana na večeri.

Idući dan ponovno je rezerviran za Dvigrad. Sunce neumorno prži od ranog jutra, nedostaju nam oblaci od jučer, ali svejedno odlazimo na stijenu. Unatoč toplom vremenu penju se i teže smjeri. Mihael i Rudi napadaju smjer Bolder (7a+) koji Mihael rješava iz drugog pokušaja, a Rudi istu smjer izvlači potkraj penjačkog dana i također diže ljestvicu ispenjanih smjeri! Duško rješava dugove od prošlog dana i sve bolje se snalazi na stijeni, a Zvonimir penje smjer Pukotina (6b+) na pogled, zahvaljujući Mihaelovoj podršci. Ponovo smo na penjalištu do popodne kada oprženi suncem spremamo stvari i pozdravljamo se s našim osebujnim domaćinom. Prva ekipa nakon ručka odlazi prema Bjelovaru, a Zvonimir se pridružuje Katarini, Tanji i Saši u Rovinju na kupanju, te kući stižu kasno navečer.

Izlet je bio pun pogodak u svakom pogledu i teško je riječima dočarati atmosferu u kojoj smo proveli ova 3 prekrasna dana. Ničega nam nije nedostajalo, ni penjanja, kupanja, dobre zabave i zafrkancije, jedino nešto kože na prstima. Dio toga pogledajte u galeriji fotografija, dio toga u penjačkim kartonima, a za potpuni dojam pridružite se na idućem izletu, jer se u Dvigrad zasigurno vraćamo.

 

Tekst: Zvonimir P
Fotke: Duško M i Zvonimir P

Objavljeno: 08.07.2014.

Praznik na Pokojcu i Kalniku

Gripovci nemaju problema u planiranju slobodnog četvrtka - brzo se dogovorio odlazak na penjanje, ovaj put na Pokojec.

Iz Bjelovara krenula je ekipa u sastavu: Majda, Stipe, Mihael, Rudi, Duško, Ivan i Zvonimir, a pred Pokojcem pridružio nam se Izidor. Na penjalište dolazimo prvi, uživamo u mirnoći pod stijenom i krećemo u lagano zagrijavanje. Svježi školarci Duško i Izidor odabiru Mač (5a), a i ostali se zagrijavaju na lakšim smjerovima. Mihael isprobava Rosnu ljubičicu (8a) koja mu troši dosta snage i kože na prstima, te ipak ostaje dug za idući put. I dok Stipe isprobava nove cipele na smjeru Frodo (4a), Rudi i Zvonimir rješavaju smjer Crveni (6c). Rudi tu ne staje, nego otvara svoj odličan penjački dan - ubrzo nakon toga s lakoćom penje smjer Sedmo nebo (7a).

Pod stijenom se u međuvremenu skupio popriličan broj penjača te je postala prava vještina proći sektorom između šume užeta i penjačke opreme. Gripovci rade brzu rekombinaciju - spremamo stvari i krećemo put Vražjeg vrta na Kalniku. Odluka se pokazala dobrom jer nas tamo čeka idilična tišina i stijena u hladu. Dok Ivan i Zvonimir penju warm-up smjer Juniorski (5c), Rudi iz drugog pokušaja rješava smjer Đava te odnio (6c+) prema Mihaelovim uputama. Izidor i Duško pod Stipinim nadzorom penju 4orke i 5ice na susjednoj stijeni, a Majda i Zvonimir isprobavaju smjer Lady's first (6a+), koju Zvonimir, nakon frustracije zbog svoje visine na kraju rješava, dok Majdi izmiče za sitnicu. Mihael penje smjer Vražja posla (6b+) na pogled, a uporni Rudi se ne predaje i ponavlja smjer za Mihaelom, naslagavši tako redalicu od 6b+ do 7a u jednom danu! Odličan rezultat za našeg mladog penjača!

Iza nas je jedan odličan penjački dan u kojem nas nije zasmetala ni kratkotrajna kišica koja nam je počela prijetiti na Kalniku. Teško da je bilo boljeg načina za iskoristiti ovaj praznik.
Par fotki nalazi se u galeriji.

Tekst i fotke: Zvonimir P

Objavljeno: 20.06.2014.

Završena škola penjanja!

Škola sportskog penjanja u organiziciji SPK GRIP za sezonu 2014. je završena!

Ove godine sportsko penjačku školu pohodilo je 9 tečajaca, iz Bjelovara i Ivanić-Grada. Kroz 6 tjedana trajanja tečaja, polaznici su se upoznali s kompletnim programom odobrenim od Hrvatskog planinarskog saveza gdje su naučili sve potrebno kako bi samostalno mogli otići na stijenu, snaći se u prirodi i uživati u sportskom penjanju uz ispravnu primjenu svih tehnika. Na predavanjima/treninzima koji su se održavali 2 puta tjedno naučilo se vezanje i primjena 10tak čvorova, ponešto o povijesti sportskog penjanja, penjačkim natjecanjima i pravilima, povezanosti s planinarstvom i alpinizmom, opasnostima u planinama i prvoj pomoći. Osim teoretskog dijela, vježbale su se penjačke tehnike i rad sa penjačkom opremom. Vikendi su bili rezervirani za izlete na kojima su tečajci imali priliku isprobati naučene vještine na prirodnoj stijeni. Zadnji je organiziran 2dnevni izlet na kojem se penjalo u navezu smjer od više dužina. Osim toga, odrađena je i posjeta zatvorenoj penačkoj dvorani (Fothia Zapad).

Na ispitu se moralo pokazati teoretsko znanje na pismenom dijelu, nakon čega je uslijedila provjera vezanja i primjene naučenih čvorova. Nakon toga, tečajci su demonstrirali rad sa spravicama za osiguravanje (pločica i gri-gri), te na kraju pokazali naučene penjačke tehnike na školskoj smjeri koju su morali postaviti uz pomoć dostupne opreme te se na vrhu prevezati. Svi polaznici pokazali su da su dobro savladali znanje i tehnike koje su im prenijeli njihovi instruktori i uspješno završili školu!

Na kraju, mora se spomenuti trud instruktora koji su volonterski i nesebično, kao i inače, odvajali svoje vrijeme kako bi tečajce podučili potrebnim vještinama, ukazivali im na njihove pogreške i trudili se da ispravno savladaju svaki dio tečaja te ih pratili na izletima. Najaktivniji i najzaslužniji za održavanje škole je svakako bio Saša Jurić koji je neumorno pokazivao čvorove, radio raspored predavanja, pratio polaznost i bilježio napredak pojedinih tečajaca. Tu je i vođa škole, naš najiskusniji član i el presidente Siniša Atlija koji je tečajcima prenio svoje bogato iskustvo i znanje. U svemu su pomogli još instruktori Majda Skračić, Mihael Štefić, Stipe Košćak i Zvonimir Popović. Ne smijemo zaboraviti i druge članove koji pomogli kod organizacije pojedinih predavanja, kao što su Adela Ušanović koja je pokazala prvu pomoć i Kristijan Katić koji je demonstrirao ispravno zagrijavanje, kao i sve ostale koji su imalo pripomogli da se održi još jedna škola SPK Gripa i oformi nova generacija sportskih penjača.

I sami tečajci su prepoznali trud njihovih instruktora, osobito Saše, kojemu su na kraju poklonili majicu s natpisom "Sašini sljedbenici". :)

Nadamo se nastavku penjanja i druženja, što na Tornju, što na izletima. Do tada leti penjački pozdrav, kako bi rekao naš Siniša, always strong!
Naravno, fotke sa ispita i ostalih događanja u školi su u galeriji, pa bacite oko i klik! :)

Objavljeno: 16.06.2014.