Zadnji usponi
Majda Skračić19.06.2024. Ostrovica - Jahači u oluji - 6a - FL |
Majda Skračić19.06.2024. Ostrovica - Buksa - 5c - OS |
Majda Skračić19.06.2024. Ostrovica - Woocksheech gang - 5b - OS |
Majda Skračić25.05.2024. Kuk od Skradelin - Piksi & Diksi - 5a - OS |
Majda Skračić24.05.2024. Kuk od Skradelin - Flex & Rex - 5a - OS |
Majda Skračić23.05.2024. Anića kuk - Akademski - 5a - OS |
Tour de Istria
Vinkuran
Dušku i Mihaelu očito nije bio dosta izlet u Karin, te se upućuju u Istru 5.8.2014. U Istri Duško i Mihael prvih par dana borave u Dugoj Uvali gdje Duško ima vikendicu... :) Prvi dan posjećuju penjalište zvano Vinkuran gdje se privikavaju na stijenu u lakšim smjerovima (do 7a). Duško se hvata za smjera Dioniz (6a) kojeg u prvom pokušaju vrlo tečno penje, ali nažalost pada na gibu gdje hvata one finger pocket, a 5 cm iznad tramvajac :P Na Vinkuran dolaze još 6.8. i 7.8. gdje uspijevaju zajedničkim snagama ispenjati 19 smjerova.
Raspadalica
Za Raspadalicu kreću 9.8., dan poslije morskog chillanja. Dolaskom na Raspadalicu u pronalasku stijene, prvo se malo gube i dodatno umaraju, te već skoro odustaju od posjeta ovom penjalištu. Prije odlaska odlaze vidjeti što ima na „rubu“ te susreću jednu gospođu koja ih upućuje na pravi put. Spuštaju se u sektor A gdje penju smjerove od 4b+ do 6c... Nakon završetka penjanja odlaze potražiti smještaj za kamping kojeg pronalaze duboko u šumarku :)
Sopot
A što reći, dolazi i 10.8. te se naš dvojac upućuje na penjalište Sopot iliti Pandoru, gdje je spust do same stijene malo opasan! Dolaze do stijene i ostaju bez daha, iznenađeni ljepotom same stijene i svega okolo nje. Za zagrijavanje penju bezimenu smjer Riba na oko u Sopotu (6a), te nešto kasnije isprobavaju malo teže smjerove, a ove ostale samo promatraju... Eh da, bilo je tu i ljuljanja koje navodno neće zaboraviti tako skoro (za detalje ih možete ispitati uživo :))
Buzetski kanjon
Isti dan put ih vodi dalje, do kanjona. Penjalište relativno brzo pronalazime i probavaju par smjerova, tj. privikavaju se na stijenu za sutradašnji dan. Nakon buđenja, 11.8. odlaze na kavu i u Plodine po jedno i po pile za doručak, od kojeg preživaju i dolaze k sebi sat vremena :) U kanjonu penju u sektoru D koji je na svu sreću cijeli dan u hladu, gdje se i zadržavaju i završavaju sa sjevernim dijelom Istre.
Ostalo
12.8. su nazad u Vinkuranu gdje probavaju ispenjati preostale projekte, ali prevladava umor i ne uspijevaju riješiti dugove: Duško se borio s Dionizom (6a), a Mihael sa Za inat (7c).
Idući dan, 13.8. polako se vraćaju kući, nakon odličnog i ambicioznog penjačkog tjedna, takozvanog doktorata Istre :)
U nastavku bacite oko u penjački karton i galeriju slika!
Tekst: Mihael Š
Fotke: Duško M i Mihael Š
Ekipa na Karinu
Nije bilo potrebno puno premišljanja da se Duško M, Rudi O i Mihael Š, na poziv Majde S, odluče na odlazak na otok Murter, na kombinaciju kupanje-penjanje.
Prvi dan penjačka ekipa odmara od dugog puta do Murtera, te se dogovara za sutrašnji odlazak na penjalište zvano Karin. Dana 23.7. krećemo u 8:30h, a na penjalište dolazimo oko 11h. Put od Murtera do Karina traje cca 1h, ali smo naišli na jedan problem o kojem nećemo duljiti... :) Dolaskom na lokaciju penjališta ne snalazimo se najbolje, tako da stijenu prvi puta isprobavamo tek oko 12:30h. Okvirni plan nam je bio sektor Cassin, malo smo se pogubili te sletili u sektor Raumer, gdje nas dočekuje prekrasan prizor (u ovom slučaju slike govori više od riječi).
Zagrijavamo se na smjeri Mlatimudan (6a) gdje se Duško bori svom snagom, ali ostaje mu projekt za slijedeći puta, dok ga Majda riješava iz druge. Rudi i Mihael promatraju smjer Gumby (7a/a+), te se Mihael odlučuje na OS, Rudi ga slijedi sa FL, što je odlično s obzirom da penje nešto duže od godinu dana! Produžujemo korak i spuštamo se u sektor Cassin koji nas ostavlja bez daha! Mihael penje na OS Cochizu (7a) te je Rudi probava cijeli dan, ali nema sreće. Majda i Duško su se uputili na smjer Wigwam (6a) te ga Majda penje na RP, a Duško se odlučuje na smjer Ozira (5c). Sve u svemu, pri dan na stijeni protekao je odlično!
Dva dana kasnije, penjačka ekipa dogovorila se da će krenuti nešto kasnije, oko 14.00h. U jutarnjim satima odlazi se na plažu gdje skupljamo energiju za novi napad na sektor Cassin. Nakon obavljenog ručka u Lantani punog stomaka krećemo za Karin! Dolazimo oko 15:30h do penjališta i zagrijavamo se na smjeri Totem (6a+). Majda se bori sa Indianische bevanda (6a+) kojeg uspjeva popeti na RP, te ju Duško prati na TR. Tijekom dana Mihael penje 4 asa (7c) i Mankind (7b), a Rudi Moj dom je Hrvatska (7a+) kojeg uspjeva izvući na kraju dana iz trećeg pokušaja.
Ostatak morsko-penjačkog izleta ostavljamo za odlazak na plažu, druženje i chillanje. :)
Za više detalja bacite oko u penjački karton i naravno u galeriju slika!
Tekst: Mihael Š
Fotke: Rudi O
Moonboard službeno otvoren!
Konačno je došao i taj dan - službeno je otvoreno treniranje na moonboardu na Tornju!
Čim su prošli tjedan stigli grifovi iz Engleske, odrađena je radna akcija skidanja postojećih oprimaka s moonborda i njegovo bojanje, za što su zaslužni Mihael i Rudi. Preostalo je pričekati da se boja osuši, isprintati raspored i zašarafiti grifove. Formalnost otvaranja treninga na moonboardu odradio je el presidente Siniša Atlija.
Prisjetimo se: moonboard je ploča za vježbanje koja ima točno određene dimenzije, nagib i rupe za oprimke. Ideja je da penjači međusobno dijele penjačke probleme, pa se stoga koriste i točno određeni grifovi. Detalje možete pogledati na službenim stranicama moonclimbinga.
Iako se ne čini tako, u operaciju moonboard Gripovci su uložili mnogo truda, vremena i sredstava: od raskrčivanja bazena, pribavljanja sredstava i materijala, uređenje rasvjete pa sve do komplikacija s naručivanjem grifova i finalnih radova. Na kraju, uspjeli smo u našem naumu i složili još jedan poligon na kojem se može trenirati tijekom cijele godine.
Moonboard je službeno otvoren!
Nekoliko fotki potražite u galeriji. Vidimo se na treningu!
Izlet Dvigrad-Rovinj
Kada nešto dugo priželjkuješ, obično se to realizira, na ovaj ili onaj način. Tako se naša želja za posjetom istarskih penjališta konačno ostvarila kad smo za vikend 4. - 6.7.2014. posjetili Dvigrad i Rovinj.
Nije bilo potrebno dugo dogovora - ekipa se brzo složila, 8-ero nabrijanih penjača u 2 auta i već u petak u 11.30h Duško pali svoju pilu i kreće put Istre, zajedno s Majdom, Mihaelom i Rudijem. Nešto kasnije, oko 16.00h kreće druga ekipa u sastavu Katarina, Tanja, Saša i Zvonimir koji laganom vožnjom dolaze u Dvigrad oko 19.30h. Prva ekipa već je na penjalištu i neumorno popunjava penjačke kartone, a mi čekamo domaćina Lučana Šurana, zanimljivog pustolova koji je sagradio kuću na imanju u dvigradskoj makiji gdje ugošćuje penjače iz cijelog svijeta. Na ulazu u "kamp" nas, uostalom, dočekuje znak "Stop privat - climbers only" :) Lučano nam brzo pokazuje prostor za kampiranje i ostale resurse koje ima na imanju. Iako nema priključak struje, sve funkcionira na solarni pogon.
Penjalište je od kampa udaljeno oko 800 metara koje treba prijeći kozjom stazom kroz livade i makiju. Odlazimo do penjališta, putem se boreći s mrežama vrijednih pauka koji su okupirali gotovo svaki metar staze te se moramo koristiti štapom kako bi ih uspješno uklonili. Dočekuje nas prva ekipa koja neumorno penje i već taj prvi dan rješavaju 10tak smjerova. Dvigradska stijena je zanimljiva, oštra i puna raznoraznih detalja koji zahtijevaju snagu i tehniku. Sa zalaskom sunca vraćamo se u kamp gdje pripremamo šatore i uz večeru dogovaramo planove za sljedeći dan. Unatoč toplom danu, noći su dosta svježe pa se brzo zavlačimo u šatore i odlazimo na odmor.
U subotu ujutro budi nas sunce koje grije naše šatore i tjera na doručak. Brzo se spremamo i krećemo prema penjalištu, sad već naoružani štapovima za borbu s paučinom :) Dan je kao stvoren za penjanje: toplo vrijeme i oblačno nebo, na stijeni je prava uživancija. Nažalost, pri prvim dodirima sa stijenom, Katarina zapinje za oštri brid i duboko zarezuje jagodicu. Brzom intervencijom Saša sanira ranu, ali daljnje penjanje za nju više nije moguće. Ostali se dobro snalaze na stijeni i malo-pomalo padaju zanimljive smjeri. Nakon zagrijavanja, Majda i Zvonimir isprobavaju smjer Bevanda (6c+) koju brzo rješavaju i tako povisuju osobnu najvišu ispenjanu ocjenu. Dok Mihael i Rudi rješavaju redom smjeri i pune penjački karton, Duško penje smjer C.T. (5c), što je također osobni rekord. U penjanju nas ometa povremena kratkotrajna kiša, ali stijena se brzo suši. Penjemo do popodne, kada odlazimo do kampa i razdvajamo se: jedna ekipa odlazi u Limski kanal na školjke i u Rovinj na kupanje, a druga direktno u Rovinj na kupanje i penjanje. Nalazimo se ponovo navečer kod Lučana na večeri.
Idući dan ponovno je rezerviran za Dvigrad. Sunce neumorno prži od ranog jutra, nedostaju nam oblaci od jučer, ali svejedno odlazimo na stijenu. Unatoč toplom vremenu penju se i teže smjeri. Mihael i Rudi napadaju smjer Bolder (7a+) koji Mihael rješava iz drugog pokušaja, a Rudi istu smjer izvlači potkraj penjačkog dana i također diže ljestvicu ispenjanih smjeri! Duško rješava dugove od prošlog dana i sve bolje se snalazi na stijeni, a Zvonimir penje smjer Pukotina (6b+) na pogled, zahvaljujući Mihaelovoj podršci. Ponovo smo na penjalištu do popodne kada oprženi suncem spremamo stvari i pozdravljamo se s našim osebujnim domaćinom. Prva ekipa nakon ručka odlazi prema Bjelovaru, a Zvonimir se pridružuje Katarini, Tanji i Saši u Rovinju na kupanju, te kući stižu kasno navečer.
Izlet je bio pun pogodak u svakom pogledu i teško je riječima dočarati atmosferu u kojoj smo proveli ova 3 prekrasna dana. Ničega nam nije nedostajalo, ni penjanja, kupanja, dobre zabave i zafrkancije, jedino nešto kože na prstima. Dio toga pogledajte u galeriji fotografija, dio toga u penjačkim kartonima, a za potpuni dojam pridružite se na idućem izletu, jer se u Dvigrad zasigurno vraćamo.
Tekst: Zvonimir P
Fotke: Duško M i Zvonimir P