Prvomajska Paklenica

Dana 30.4. penjačka ekipa u sastavu Rudi Oškera i Jerko Meštrović, predvođena Sinišom Atlijom, krenula je put NP Paklenice - unatoč lošim prognozama za produženi vikend. Ekipu je do Paklenice prevezao Mario Varga, pročelnik bjelovarske HGSS stanice, koji se tamo uputio službenim HGSS poslom zajedno s Jasminom Štimac. Nakon dugog puta ekipa stiže u kuću HGSS-a te se ovim putem želi zahvaliti na gostoprimstvu. U ležernom, opuštenom tempu isčekuje se sljedeći dan.

Dana 1.5. Siniša odlučuje dečke provesti laganom (početničkom) alpinisitčkom smjeri „Zubatac“ kako bi se upoznali se s penjanjem dugih smjeri, što je bio i cilj ovog izleta. Siniša je penjao kao prvi, a Rudi i Jerko za njim. Stvari su ostavili pod smjerom te krenuli penjati. S lakoćom penju smjer od 5-6 cugova te se na kraju pješke spuštaju natrag. Malo su odahnuli pa je Siniša odlučio da su dečki spremni za nešto malo „jače“ te tako odlaze u smjer „Frau Bluher“ (6a) od 4 cuga. Ne dolazi do nikakvih komplikacija te i ovu smjer s lakoćom prolaze. Malo je kišica zasmetala (stvari pod smjeri su malčice pokisle), ali sve je prošlo u najboljem redu. Također su se odlučili pješke spustiti po siparu do kanjona i usput vidjeti sektor „hram“ koji je poznat po vrlo zahtjevnim i teškim sportskiom smjerovima. Lagano su se zaputili prema kući. Pokraj kombija je te večeri bila kuhinja, bilo je tu graha, tjestenine, ribe, kobasa... Siniša dečkima za sutra obećava pakleni dan.

Dana 2.5. dečki su se zaputili kroz kanjon, preko stepenica i preko sipara sve do mjesta između stijene Debelog i Malog kuka gdje ih je čekalo pakleno iznenađenje: smjer Pink Panther duga 450 metara ocjene 6b+ koja se proteže na 13 cugova. Obavljaju se zadnje pripreme, ovaj puta torbe nose sa sobom i kreću. Opremljeni samo najpotrebnijim stvarima (da torba bude što lakša) penjanje su počeli oko 11h kada je vrijeme bilo odlično, taman za kratke rukave i da se ne pržiš, tako da magnezija uopće nije trebalo. Prvi cug 5c, drugi cug 6a... sve do 7. cuga sve je prošlo super, da bolje nije moglo. Opuštena, lagana, ambiciozna atmosfera držala ih je sve dok se oblaci nisu počeli nazirati. Siniša ulazi u 8. cug (50m) kojeg završava i u istom trenutku nebo se otvorilo i kiša počela žestoko padati. Dečki su odmah krenuli, no stijena je bila mokra u par sekundi. Bilo je dosta zanimljivo izvući cug pošto na dosta mjesta treba staviti nogu na trenje što je nemoguće u ovim uvjetima, ali na svu sreću sve prolazi u redu i dečki sretno stižu na štand. Svi su se nagurali ispod jednog prevjesa dok i on sam nije procurio. Da bude još malo gore vjetar je počeo puhati, a u daljini se samo moglo vidjeti malo svjetla koje nikako da dođe do njih. U početku su odlučili pričekati da kiša stane i izvući zadnjih 100 metara vertikale, ali nakon punih sat vremena i još nešto sitno, jadni i mokri, u treskavici ipak su se odlučili vratiti nazad abseilom. Zubi su cvokotali, sve se treslo, ali nekako su sretno uspjeli sići dolje. Na svu sreću Mario se zabrinuo pa je tako došao po njih. Te su noći spavali kao topovi.

Dana 3.5. odlučeno je da zbog lošeg vremena više neće ići riskirati u duge smjeri pa su tako otišli u kanjon pogledati natjecanje za žene u big wall speed climbingu i malo penjati sportske smjeri. Naravno opet nisu imali sreće pa je kišica ponovo počela ali na opće veselje na kratko je prestala. Rudi je i ovaj puta bio u super formi (unatoč kiši) na on sight/flash popeo nekoliko smjeri težine 6a+i 6a. Nažalost reći ćemo da je bilo presklisko pa nije uspio sajtati smjer težine 6b, pa mu ostaje dug za idući put. Jerko je lagano penjao na top dok je Siniša lagano chillao. Naravno ništa od toga ne bi bilo to da ponovo kiša nije počela padati pa im je tako ostatak dana propao.

Dana 4.5. zaputili su se put Bjelovara.
Puni novih znanja, iskustava, želje za novim usponima jedva čekaju novi izlet. Ovim se putem želimo zahvaliti Siniši što je svoje slobodno vrijeme izvojio za nas, kako bi nam nešto novo pokazao i kako bi nas nečemu novom naučio. Još jednom bi se zahvalili Mariu i Jasmini što su nas poveli sa sobom i što su nam omogućili da prespavamo u HGSS kući. U nastavku pogledajte fotke!.

Tekst: Jerko Meštrović
Fotke: Rudi Oškera

Objavljeno: 06.05.2014.

Izložba u OKA baru

U sklopu aktivnosti za najavu penjuačke škole SPK GRIP-a, u petak 2.5.2014. postavljena je izložba fotografija sa sportsko-penjačkim motivima.

U organizaciji Marina Š i Zvonimira P, u poznatom Oka baru postavljeno je 20 fotografija koje su nastale na treninzima, izletima i natjecanjima na kojima su sudjelovali članovi SPK GRIP.
Nekoliko fotki s postavljanja izložbe pogledaje u galeriji, a pravi doživljaj moguć je obilaskom izložbe u ugodnoj atmosferi Oka bara :)
I naravno, vidimo se u penjačkoj školi 6.5.2014. u 18.00h!

Tekst i fotke: Zvonimir P

Objavljeno: 02.05.2014.

Mala škola penjanja

Kako bi približili sportsko penjanje zainteresiranima i privukli potencijalne kandidate za nadolazeću školu penjanja, u subotu 26.4.2014. u 10.00h na Vodotornju održana je "mala škola penjanja". Radi se o kratkom tečaju u kojem je zamišljeno prisutnima objasniti temeljne pojmove vezane za sportsko penjanje i razbiti koju predrasudu o opasnostima ovog sporta.

Planirane teme obuhvatile su opis sportskog penjanja kao discipline i kako se razlikuje od planinarenja i alpinizma, zatim pojašnjenje kako nastaje sportsko-penjačka smjer, kako se priprema stijena za penjanje i koja je oprema potrebna za penjanje iste. Pokazana je sva potrebna oprema (uže, penjačice, kacige, kompleti, spravice, karabineri, gurtne...) uz kratak opis i demonstraciju rada. Istaknuta je važnost komunikacije penjačkog para i objašnjeno nekoliko osnovnih penjačkih tehnika. Na kraju, prisutni su mogli isprobati penjanje na top-rope na lakšim smjerima.

Maloj školi penjanja prisustvovalo je 20tak zainteresiranih posjetitelja različitih godina, od osnovnoškolaca do 50togodišnjaka. Osim iz Bjelovara, posjetila nas je i skupina planinara iz Ivanića.

Na kraju, prisutni su dobili informacije o održavanju prave penjačke škole koja počinje 6.5.2014., a penjanje se nastavilo sve do popodnevnih sati. Najaktivniji su, naravno, bili najmlađi koji se neumorno izmjenjivali na penjačkim smjerima Vodotornja.

Hvala svima koji su se odazvali i svim članovima koji su pomogli u održavanju male škole. Vidimo se 6.5.2014.!
Nekoliko fotki sa događanja pogledajte u našoj galeriji.

Tekst: Zvonimir P
Fotke: Kristijan K i Zvonimir P

Objavljeno: 28.04.2014.