Kada nešto dugo priželjkuješ, obično se to realizira, na ovaj ili onaj način. Tako se naša želja za posjetom istarskih penjališta konačno ostvarila kad smo za vikend 4. - 6.7.2014. posjetili Dvigrad i Rovinj.
Nije bilo potrebno dugo dogovora - ekipa se brzo složila, 8-ero nabrijanih penjača u 2 auta i već u petak u 11.30h Duško pali svoju pilu i kreće put Istre, zajedno s Majdom, Mihaelom i Rudijem. Nešto kasnije, oko 16.00h kreće druga ekipa u sastavu Katarina, Tanja, Saša i Zvonimir koji laganom vožnjom dolaze u Dvigrad oko 19.30h. Prva ekipa već je na penjalištu i neumorno popunjava penjačke kartone, a mi čekamo domaćina Lučana Šurana, zanimljivog pustolova koji je sagradio kuću na imanju u dvigradskoj makiji gdje ugošćuje penjače iz cijelog svijeta. Na ulazu u "kamp" nas, uostalom, dočekuje znak "Stop privat - climbers only" :) Lučano nam brzo pokazuje prostor za kampiranje i ostale resurse koje ima na imanju. Iako nema priključak struje, sve funkcionira na solarni pogon.
Penjalište je od kampa udaljeno oko 800 metara koje treba prijeći kozjom stazom kroz livade i makiju. Odlazimo do penjališta, putem se boreći s mrežama vrijednih pauka koji su okupirali gotovo svaki metar staze te se moramo koristiti štapom kako bi ih uspješno uklonili. Dočekuje nas prva ekipa koja neumorno penje i već taj prvi dan rješavaju 10tak smjerova. Dvigradska stijena je zanimljiva, oštra i puna raznoraznih detalja koji zahtijevaju snagu i tehniku. Sa zalaskom sunca vraćamo se u kamp gdje pripremamo šatore i uz večeru dogovaramo planove za sljedeći dan. Unatoč toplom danu, noći su dosta svježe pa se brzo zavlačimo u šatore i odlazimo na odmor.
U subotu ujutro budi nas sunce koje grije naše šatore i tjera na doručak. Brzo se spremamo i krećemo prema penjalištu, sad već naoružani štapovima za borbu s paučinom :) Dan je kao stvoren za penjanje: toplo vrijeme i oblačno nebo, na stijeni je prava uživancija. Nažalost, pri prvim dodirima sa stijenom, Katarina zapinje za oštri brid i duboko zarezuje jagodicu. Brzom intervencijom Saša sanira ranu, ali daljnje penjanje za nju više nije moguće. Ostali se dobro snalaze na stijeni i malo-pomalo padaju zanimljive smjeri. Nakon zagrijavanja, Majda i Zvonimir isprobavaju smjer Bevanda (6c+) koju brzo rješavaju i tako povisuju osobnu najvišu ispenjanu ocjenu. Dok Mihael i Rudi rješavaju redom smjeri i pune penjački karton, Duško penje smjer C.T. (5c), što je također osobni rekord. U penjanju nas ometa povremena kratkotrajna kiša, ali stijena se brzo suši. Penjemo do popodne, kada odlazimo do kampa i razdvajamo se: jedna ekipa odlazi u Limski kanal na školjke i u Rovinj na kupanje, a druga direktno u Rovinj na kupanje i penjanje. Nalazimo se ponovo navečer kod Lučana na večeri.
Idući dan ponovno je rezerviran za Dvigrad. Sunce neumorno prži od ranog jutra, nedostaju nam oblaci od jučer, ali svejedno odlazimo na stijenu. Unatoč toplom vremenu penju se i teže smjeri. Mihael i Rudi napadaju smjer Bolder (7a+) koji Mihael rješava iz drugog pokušaja, a Rudi istu smjer izvlači potkraj penjačkog dana i također diže ljestvicu ispenjanih smjeri! Duško rješava dugove od prošlog dana i sve bolje se snalazi na stijeni, a Zvonimir penje smjer Pukotina (6b+) na pogled, zahvaljujući Mihaelovoj podršci. Ponovo smo na penjalištu do popodne kada oprženi suncem spremamo stvari i pozdravljamo se s našim osebujnim domaćinom. Prva ekipa nakon ručka odlazi prema Bjelovaru, a Zvonimir se pridružuje Katarini, Tanji i Saši u Rovinju na kupanju, te kući stižu kasno navečer.
Izlet je bio pun pogodak u svakom pogledu i teško je riječima dočarati atmosferu u kojoj smo proveli ova 3 prekrasna dana. Ničega nam nije nedostajalo, ni penjanja, kupanja, dobre zabave i zafrkancije, jedino nešto kože na prstima. Dio toga pogledajte u galeriji fotografija, dio toga u penjačkim kartonima, a za potpuni dojam pridružite se na idućem izletu, jer se u Dvigrad zasigurno vraćamo.
Tekst: Zvonimir P
Fotke: Duško M i Zvonimir P
Komentari