Penjački život u Sloveniji (part 1)
Što reći, napokon i ja (Mihael Štefić) u Sloveniji. Pružila se prilika na faksu za odraditi praksu i eto me u Ljubljani na tri mjeseca! Naravno odmah sam kontaktirao Juricu Levatića ne bili se dogovorili za kakvo penjanje. Prvi vikend (1.10.) Jura je imao posla na Pokojcu sa Chuck Norris-om, kojeg je popeo i time riješio sve smjerove na Pokojcu! Sam smjer ocijenio je sa 8b+, usprkos cca 3 godine borbe. BRAVO još jednom!
Javlja mi se Jura drugi vikend „Jel penjemo za vikend?“, naravno nema se što drugo reći nego „Penjemo!“ . U subotu (8.10.) sjedamo u auto sa upitnikom u glavi gdje ćemo?? (iz Ljubljane na cca 1h vožnje ima oko 100 penjališta!!). Odlučili se za Mišju peč pošto nisam bio tamo. Dolazimo tamo i za zagrijavanje penjem Pečenicu (6b+), nisam vidio izlizaniju smjer od ove pa čak ni u Paklenici. Jura se zagrijava u Albanskom konjaku (7a), kojega i ja ponavljam, i zagrijavamo se još na Sreča vrtnice (7a+). Juri ostaje još pokoji lakši smjer te se baca na Ptičju perspektivu (8a+) kojega skoro popne u prvom pokušaju u danu. Penjem i ja Ptičju perspektivu iz druge, ali samo prvu polovicu ocjene 7b. Dok Jura uzima kretki predah i predlaže mi klasike... ja biram tebe Platfus (7a+), krimpavi i lagano prevjesni smjer skroz na desnoj strani Mišje. Jura se sprema za još jedan pokušaj u Perspektivi (inače cca 30m) gdje na žalost pada i drugi put pred sam kraj smjera, ali neka, ići će i treći put. Silaskom do dolje si razmišlja, da se sjetio da sutra (9.10.) idemo u Pandoru ne bi ostavio komplete u smjeru. Za odgrijavanje još jednom se ulazi u Perspektivu, a ja u Rodeo (7a) gdje već podlaktice odumiru, ali usprkos motivaciji i adrenalinu uspjevam do štanda na OS!
Došla i nedjelja (9.10.) i Pandora na listi! U ranim jutarnjim satima Varaždinski deda (Igor Čorko) putuje iz Varaždina u Zagreb i tamo kupi Ivana Peveca i dolaze u Ljubljanu do Jure i mene. Prije Pandore svraćamo u Buzet na kavicu za dobro jutro. Zagrijavamo se u lakšim smjerovima Brave little Snake (6b+) i Benjamin (6c) i sada tek počinju ozbiljne stvari. Čorko se još zagrijava u Snoop bogi doog-u (7c+), gdje ulaze Pevec, Jura i ja. Prolazim snoop-ija bez previše poteškoća uz brdo dobrih savjeta od ostalih (gdje napraviti no hand rest, drop knee, heel hock..). Nešto kasnije Čorko ulazi u 8c(!), Pevec u 8b i Jura u 8b, a ja reko još ovaj tjedan pomalo :). Svi ulazimo u smjerove još po dva puta, ali uz faktor nedostatka izdržljivosti i malo snage, no to ne vrijedi za Čorka koji pada 4 giba prije štanda na 8c gdje su ga dočekala 3-4 mala krimpa. I prođe nedjelja sa strong penjačima uz pokoju pivicu. Malo fotki nalazi se na linku.
Nadam se još kojem izletu poput ovoga!
Tekst i fotke: Mihael Štefić
Back to the Kotečnik
Iz vedra neba Duško M. je ispalio: „Idemo u Istru za vikend!".
Naravno nije trebalo dugo vremena za odgovor Mihaela Š. Otprilike pet dana kasnije planu ISTRA priduržuju se Rudi O., te mali Vedran L. (Veky). Dogovor je pao, kreće se u subotu u 6h... Odjednom mijenja se plan na Kotečnik prijedlogom Duška i polaskom u 5h! Na žalost mali Veky (vadi osobnu pod hitno!!!) nema osobnu iskaznicu, te se povlači iz plana.. „Sorry mali, next time!“ . U 5h Duško kupi Mihaela i odlaze do Rudija na kavu i burek, te se polazak prema Kotečniku odgađa za sat vremena. Dolazimo u Kotečnik prije 9h i rezerviramo si kampiranje do nedjelje.
I tako kondicijski nespremni idemo prema Trapezu gdje nas sam uspon do sektora izmara podosta. Penjemo lakše smjerove za zagrijavanje, te se bacamo na stare zaostatke! Rudi penje Alkimista (7b) u svom četvrom pokušaju (dva pokušaja 2014.), dok Mihael odustaje. Za to vrijeme Duško se bori sa Ježek teka teka (6a), ali mu ne ide za rukom zbog same dužine smjera (30m). Spuštamo se u sektor Kolomon (već istrošeni).. Duško se ne predaje i penje Nosoroga (6a 2nd GO), malo se odmaramo i krećemo na sektor Oboki. Na Obokiu Rudi penje Salamurca OS (7a), Mihael projektira Specialista za življenje (8a+), i za doviđenja (do sljedeće subote) Duško penje Lok na OS (6a). Po planu je bilo kampiranje, ali unatoč lošem vremenu put nas vodi nazad u Bjelovar.
Tekst i fotke: Mihael Štefić
Sv.Vid ZERO Memorijal 2016
Sv. Vid – Zero memorijal tradicionalni je projekt Riječkog alpinističkog kluba povodom manifestacije “Dani Sv. Vida”, posvećen prerano preminulom članu Zehriadu Vikiću – Zeri, koji je svojim nesebičnim radom postavio temelje ovog natjecanja.
Riječki alpinistički klub poziva sve penjače i radoznalce na već tradicionalno revijalno boulder natjecanje Sv. Vid – Zero Memorijal 2016. koje će se održati tijekom 11.-12. lipnja 2016. na riječkom Korzu.
Natjecanje za mlađe i starije kategorije održat će se u subotu, a penjanje za građanstvo u nedjelju (12. lipnja).
Kao i svake godine, dočekat će vas odlična zabava, primamljivi smjerovi, zanimljive nagrade i dobro društvo od ranih jutarnjih do kasnih noćnih sati pod svijetlom reflektora.
Prijava na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. do 31.05.2016. Moguće su i kasnije prijave, ali u tom slučaju nije osigurana majicu. Kod prijave obavezno navesti: ime i prezime, god.rođenja, klub i veličinu majice (XS, S, M, L, XL). Ukoliko je nekome potrebno noćenje, moguća je organiziracija u prostorijama kluba RAK, ali uz prethodnu najavu uz prijavu.
Održano 3. kolo HR-SLO prvenstva u lednom penjanju
Ove subote (21.11.2015) Bjelovar je bio domaćin 3. kola hrvatsko-slovenskog otvorenog prvenstva u lednom penjanju.
Događaj je organizirao Sportsko penjački klub Grip iz Bjelovara, Hrvatski planinarski savez, Komisija za alpinizam HPS-a i Planinska zveza Slovenije.
Kao i inače, glavni i odgovorni na ovom 3. kolu natjecanja bio je Siniša Atlija koji je bio službeni postavljač smjerova i sudac na natjecanju.
Dry tooling
Za one koji ne znaju, radi se o natjecanju u dry toolingu, odnosno simulaciji lednog penjanja koje se na razini Hrvatske održava već duži niz godina. Unazad nekoliko godina, ovo natjecanje je prošireno na susjednu Sloveniju gdje već postoji velik broj aktivnih lednih penjača.
Ledno penjanje razvilo se iz alpinizma kada su penjači morali savladati određeni dio zaleđene stijene. Zbog toga su morali pronaći tehnike i načine savladavanja kao i najpraktičniju opremu za penjanje leda. S vremenom i razvojem penjanja, led je postao nešto što su penjači željeli penjati. Uskoro su počeli tražiti nove izazove, i tako je rođeno kombinirano penjanje (mix). Radi se o vrsti penjanja pri kojoj se dijelom penje po ledu, a dijelom po stijeni, tj. gdje se zaleđeni dijelovi stijene spajaju dijelovima po suhoj stijeni, a sve sa potpuno istom opremom - onom za ledno penjanje. Na kraju je nastao dry tooling - penjanje alatima po suhoj stijeni, isprva kao trening za kombinirano penjanje, a sad već kao disciplina u kojoj je moguće naći najteže penjačke probleme.
Bjelovar je ove godine 9. put domaćin ovakvog natjecanja i može se pohvaliti jednim od najboljih poligona za vježbanje i natjecanje u ovom dijelu Hrvatske: Vodotornju koji svojom visinom i konstrukcijom omogućuje postavljanje svih vrsta penjačkih smjeri i problema.
Tradicionalni događaj u Bjelovaru
Pripreme za natjecanje odrađene u nekoliko radnih akcija gdje su postavljene smjeri, očišćen Toranj, organizirana klopa i piće, za što je potrebno pohvaliti sve članove koji su pri tome pomogli.
Poseban doprinos ponovo je dao Siniša Atlija koji je neumorno odradio potrebne zadatke i prisustvao svim radovima. Zajedno sa Sašom Jurićem i Majdom Skračić odradili su zadnje pripreme: postavljanje kompleta i potrebnih užadi, te je sve bilo spremno za nedjeljnu tekmu.
Ovo je bilo 9. po redu natjecanje u Bjelovaru, a održano je u muškoj i ženskoj kategoriji.
Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, jakoj kiši i hladnom vremenu, odaziv penjača bio je velik: ukupno se prijavilo 12 natjecatelja i 3 natjecateljice. U jakoj konkurenciji iskusnih penjača natjecali su se penjači iz Zagreba, Siska, Varaždina, Rijeke te gosti iz Slovenije.
Prvi natjecatelji pristigli su oko već oko 9.00h na Toranj gdje ih je dočekao vrući čaj, kuhano vino i peciva za koje se pobrinuo naš Rudi Oškera koji je ispred Pekare Oškera donirao kruh, peciva i slastice za doručak, a dodatnu energiju dobili smo konzumacijom grickalica i keksa koje je donirao Koestlin Bjelovar.
Natjecanje je počelo oko 11.00h kada su se natjecatelji morali dokazati na kvalifikacijskoj smjeri dužine 30 metara gdje je postavljač Siniša Atlija priredio raznovrsne probleme i tehnike penjanja: od drvenih trupaca, zareza u betonu do penjanja u stropu i prelaska na vrh kupole vodotornja.
Nakon ždrijeba krenulo je penjanje uz podršku prisutnih natjecatelja i gledatelja. Ove godine kvalifikacijska smjer bila je nešto izmjenjena, te je bila dodatni izazov za natjecatelje. Jaka kiša dodatno je otežavala uvjete, te je jedini koji je uspio otpenjati smjer do kraja bio Janez Svoljšak.
U finalnoj smjeri, u 8 minuta dozvoljenog vremena potrebno je bilo popeti prevjesni dio koji se sastojao od dugih i teških gibova, te doći do vrha smjeri na drvenom jarbolu.
Kao i prošle godine, finalna smjer bila je sakrivena ceradom do samog početka finala. Nakon što je finale otvoreno, natjecatelji su imali nekoliko minuta za pregled smjeri, te su se tada zaputili u izolaciju.
Siniša Atlija ponovno je iznenadio natjecatelje sa zahtjevnom, ali zanimljivom smjeri.
Prve su penjale natjecateljice: Maja Vranchich (RAK Rijeka) odlično je penjala i osvojila prvo mjesto. Druga je bila Sanda Baović (AO Željezničar), a treća Suzana Antolin (AO Velebit).
U muškoj kategoriji najbolji je bio Janez Svoljšak iz Slovenije (AO Kranj), koji je jedini popeo finalnu smjer do kraja, i to u odličnom vremenu od 6:49. Drugo mjesto zauzeo je Damir Behlić (SPK RiRock) kojem je vrijeme isteklo na vrhu prevjesne smjeri, dok je treći bio Mario Musulin (SPK Direkt) kojemu je izletio cepin te više nije mogao nastaviti.
Na kraju pobjednicima su uručene medalje i poklon paketi našeg sponzora Koestlina!
Dobra organizacija i penjačko druženje
Za okrepu i održavanje tjelesne temperature odlično je poslužio paprikaš kojeg su ove godine pripremili Tanja i Zvonimir Popović, te kuhano vino i čaj za koji se brinula Katarina Belančić Jurić.
Hvala Pekari Oškera na donacijama kruha i peciva!
Hvala Koestlinu i Igoru Horvatu koji je zaslužan za Koestlinove slastice i poklon pakete.
Hvala Saši Juriću koji se brinuo oko osiguravanja penjača i tehničkih detalja, te proveo cijeli dan na kiši i vjetru ("tko bi me mogao platiti da ovo radim!")
Hvala Stipi Košćaku koji je dizajnirao plakate i Majdi Skračić koja je organizirala postavljanje plakata na strateškim mjestima!
Hvala Komisiji za alpinizam koja organizira natjecanje i povjerava nam održavanje ovakvog događanja.
Hvala i svima ostalima koji su na neki način pomogli u realizaciji ovog događanja i svima koji su došli navijati i gledati natjecanje, kao i lokalnim medijima koji su pratili i promovirali ovaj događaj.
Na kraju, veliko i najveće hvala Siniši Atliji koji je ponovno uložio ogroman trud i pregršt vlastitog vremena i materijala kako bi priredio smjeri za održavanje Kupa.
Fotke s natjecanja potražite u našoj galeriji fotografija, a rezultate na linku.
